tlócrt

im. m. G tlócrta; mn. N tlócrti, G tlócr̄ nacrt predmeta ili objekta iz ptičje perspektive [~ stana; ~ zagrade]

tmȉna

im. ž. G tmȉ stanje u kojemu nema svjetla ili ga nema dovoljno; sin. mrak, tama; ant. svjetlo, svjetlost

tmúran

prid. G tmúrna; odr. tmȗrnī, G tmȗrnōg(a); ž. tmúrna, s. tmúrno; komp. tmùrnijī 1. koji nema dovoljno svjetla [~ dan]; sin. siv pren. 2. pren. koji je potišten i loše raspoložen [~ čovjek]; sin. natmuren, sumoran, turoban; ant. vedar pren. 3. pren. koji odražava čiju potištenost i loše raspoloženje [tmurno lice]; sin. natmuren, sumoran, turoban; ant. vedar pren. 4. koji izaziva tužno raspoloženje [~ dan]; sin. sumoran, turoban 5. koji ima tužan sadržaj [tmurne uspomene]; sin. sumoran, turoban; ant. vedar pren.

pok. zam. G tȏg(a)/tȍg, DL tȏmu/tȏme/tȍm, A tȏ, L tȏme/tȏmu/tȍm, I tȋm/tíme; mn. N tȃ, G tȋh 1. dijete, mladunče ili predmet označen imenicom srednjega roda u izravnoj blizini sugovoritelja [Dodaj mi ~ pero.] 2. upućuje na već spomenuto u tekstu [Izvješće treba napisati do kraja tjedna i ~ izvješće treba predati ravnateljici.]

toalèta

im. ž. G toalètē; mn. N toalète, G toalétā 1. svečana odjeća 2. jd. pranje i uređivanje vanjštine

toàletnī

prid. G toàletnōg(a); ž. toàletnā, s. toàletnō koji se odnosi na toaletu [toaletna torbica; ~ papir; ~ pribor]

tȍbogān

im. m. G tȍbogāna; mn. N tȍbogāni, G tȍbogānā naprava na koju se penje i zatim spušta strmim žlijebom, obično na dječjim igralištima ili uz bazene za kupanje

tòbolac

im. m. G tòbōlca; mn. N tòbōlci, G tòbolācā 1. zool. kožna izraslina nalik na vreću u kojoj ženke nekih sisavaca nose nedoraslo mladunče 2. bot. plod nastao od jedne plodnice koju čine jedan ili dva plodna lista

tòbolčār

im. m. G tòbolčāra, I tòbolčārom/tòbolčārem; mn. N tòbolčāri, G tòbolčārā zool. 1. mn. skupina sisavaca čija se mladunčad nakon okota razvija u tobolcu, žive u Australiji, Tasmaniji, Novoj Gvineji, Južnoj i djelomično Srednjoj Americi 2. pripadnik istoimene skupine

tȍbōm

os. zam. I v. pod ti¹

tȍbože

pril. kao da jest, a zapravo nije [Tobože se razljutio.]

tȍbožnjī

prid. G tȍbožnjēg(a); ž. tȍbožnjā, s. tȍbožnjē koji nije onakav kakav se predstavlja ili kakav se čini da jest [~ dogovori]

tȍčan

prid. G tòčna; odr. tȍč, G tȍčnōg(a); ž. tòčna, s. tȍčno; komp. tòčnijī 1. koji ne sadržava pogrešku, koji odgovara istini [~ odgovor]; sin. (ispravan), pravilan; ant. nepravilan, pogrešan 2. koji dolazi na vrijeme, koji ne kasni [On je uvijek ~.] 3. koji pravilno pokazuje sate, minute i sekunde (o satu); ant. netočan

tòčēnje

im. s. G tòčēnja 1. činjenje da tekućina teče, obično iz čega većega u što manje 2. prodavanje pića u točionici

točiònica

im. ž. G točiònicē; mn. N točiònice, G točiònīcā mjesto na kojemu se toči i prodaje piće [~ alkoholnih pića]

točiònīk

im. m. G točioníka; mn. N točioníci, G točioníkā dugački povišeni stol u gostionici na kojemu se toči piće; sin. (šank)

tòčiti¹

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tòčīm, 3. l. mn. tòčē, imp. tòči, aor. tòčih, imperf. tòčāh, prid. r. tòčio, prid. t. tȍčen 1. činiti da tekućina teče, obično iz čega većega u što manje [~ gorivo; ~ vino iz bačve] 2. prodavati piće u točionici [~ vino]

tòčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tòčīm, 3. l. mn. tòčē, imp. tòči, aor. tòčih, imperf. tòčāh, prid. r. tòčio, prid. t. tȍčen glođući dupsti ili bušiti [Crvi toče drvo.]; sin. rastakati²

tȍčka

im. ž. G tȍč, DL tȍčki; mn. N tȍčke, G tȍčākā/tȏčkā/tȍč 1. mat. nedjeljivi dio prostora, tj. podskup koji nema pravih podskupova [središnja ~ kružnice] 2. pravop. pravopisni znak i razgodak (.), stoji na kraju rečenice te iza kratica i rednih brojeva [staviti točku] 3. ono što je oblika veoma maloga kruga [smeđe točke na licu] 4. određeni trenutak u razvoju čega [završna ~] 5. dio prostora, mjesto ili položaj određen za kakvu svrhu [najviša ~ na strmini; zauzeti sve važne točke na terenu] 6. brojkom istaknuti cjeloviti dio kakva sadržaja [prva ~ dnevnoga reda] ♦ staviti točku na i završiti neki posao kako treba

tȍčkast

prid. G tȍčkasta; odr. tȍčkastī, G tȍčkastōg(a); ž. tȍčkasta, s. tȍčkasto koji je prekriven točkama [točkasta haljina; točkasta kravata]

tȍčkica

im. ž. G tȍčkicē; mn. N tȍčkice, G tȍčkīcā um. mala točka

tȍčno

pril. komp. tòčnijē 1. označuje da je količina, način, vrijeme, mjesto itd. upravo onakvo kako se navodi [~ pet litara; Točno je ponoć.] 2. potvrđuje da je prethodno izrečena tvrdnja točna [To je bilo prošle godine. Točno!] 3. tako da ne sadržava pogrešku, da odgovara istini [~ odgovoriti]; sin. (ispravno), pravilno; ant. nepravilno, netočno, pogrešno

tȍčnōst

im. ž. G tȍčnosti, I tȍčnošću/tȍčnosti 1. svojstvo onoga što ne sadržava pogrešku, što odgovara istini; sin. (ispravnost), pravilnost; ant. nepravilnost 2. osobina onoga koji dolazi na vrijeme, koji ne kasni 3. svojstvo sata da pravilno pokazuje sate, minute i sekunde; ant. netočnost

tóga

im. ž. G tógē, DL tógi; mn. N tóge, G tógā hist. gornja dugačka, obično bijela haljina odraslih građana u starome Rimu, nosila se kao plašt preko tunike

tȏk

im. m. G tȏka, L tóku; mn. N tȍkovi, G tȍkōvā 1. zem. put kojim protječe tekućica  kružni ~ križanje dviju ili više ulica ili cesta u obliku kružnice 2. fiz. ukupna masa čega koja u jedinici vremena protječe kroz površinu okomitu na smjer protjecanja

tȍk

im. m. G tȍka, L tòku; mn. N tȍkovi, G tȍkōvā vanjske, zaštitne strane čega [izvaditi mač iz toka]; sin. korice v. pod korica

tȍkār

im. m. G tȍkāra, V tȍkāru/tȍkāre; mn. N tȍkāri, G tȍkārā obrtnik koji obrađuje drvo ili kovinu

tȍkārev

prid. G tȍkāreva; ž. tȍkāreva, s. tȍkārevo koji pripada tokaru; sin. tokarov

tȍkarica

im. ž. G tȍkaricē; mn. N tȍkarice, G tȍkarīcā obrtnica koja obrađuje drvo ili kovinu

tȍkaričin

prid. G tȍkaričina; ž. tȍkaričina, s. tȍkaričino koji pripada tokarici

tokáriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tòkārīm, 3. l. mn. tòkārē, imp. tokári, aor. tokárih, imperf. tòkārāh, prid. r. tokário, prid. t. tòkāren obrađivati drvo ili kovinu na tokarskome stroju [~ drvo za ogradu]

tȍkārov

prid. G tȍkārova; ž. tȍkārova, s. tȍkārovo usp. tokarev

tȍkārskī

prid. G tȍkārskōg(a); ž. tȍkārskā, s. tȍkārskō koji se odnosi na tokare i tokarstvo [~ stroj]

toleràncija

im. ž. G toleràncijē; mn. N toleràncije, G toleràncījā 1. prihvaćanje drukčijih shvaćanja, ponašanja, običaja itd.; ant. netolerancija 2. dopušteno odstupanje od propisanih ili uobičajenih veličina

toleràntan

prid. G toleràntna; odr. toleràntnī, G toleràntnōg(a); ž. toleràntna, s. toleràntno; komp. toleràntnijī 1. koji prihvaća drukčija shvaćanja, ponašanje, običaje itd. [~ čovjek] 2. koji odražava čije prihvaćanje drukčijih shvaćanja, ponašanja, običaja itd. [tolerantno ponašanje]; sin. snošljiv; ant. nesnošljiv, netolerantan

toleràntnōst

im. ž. G toleràntnosti, I toleràntnošću/toleràntnosti 1. osobina onoga koji je tolerantan ili svojstvo onoga što je tolerantno; sin. snošljivost; ant. nesnošljvost, netolerantnost 2. v. tolerancija

tolerírānje

im. s. G tolerírānja prihvaćanje drukčijih shvaćanja, ponašanja, običaja itd.; sin. podnošenje

tolerírati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. tolèrīrām, 3. l. mn. tolerírajū, imp. tolèrīrāj, aor. tolerírah, imperf. tolèrīrāh, prid. r. tolerírao, prid. t. tolèrīrān prihvaćati drukčija shvaćanja, ponašanja, običaje itd.

tòlik

pok. zam. G tòlika, DL tòliku, A tòlik/tòlika, I tòlikīm; odr. tòlikī, G tòlikōg(a); ž. tòlika, s. tòliko 1. koji je veličinom poput osobe, životinje ili predmeta koji nije u izravnoj blizini ni govoritelja ni sugovoritelja 2. mn. označuje nedefinirano mnoštvo [Toliki su došli.; Tolik svijet na ulici.]

tòliko

pril. u toj količini ili mjeri, u količini ili mjeri koju ima ono što prostorno ili vremenski nije udaljeno od govoritelja

tolstolòbik

im. m. G tolstolòbika; mn. N tolstolòbici, G tolstolòbīkā zool. slatkovodna jestiva koštunjača očiju smještenih ispod usta [bijeli ~; sivi ~]

tòljaga

im. ž. G tòljagē, DL tòljagi; mn. N tòljage, G tȍljāgā duži komad drveta ili štap koji je na jednome kraju mnogo širi nego na drugome

tomogràfija

im. ž. G tomogràfijē med. radiološko dubinsko snimanje tjelesne strukture

tȏn

im. m. G tȏna, L tónu; mn. N tȍnovi, G tȍnōvā 1. fiz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem savitljivoga tijela, obilježuje ga visina, jačina, boja i trajanje 2. lik. u slikarstvu svojstvo boje koje je određeno stupnjem svjetlosti [hladni tonovi; topli tonovi] 3. pren. način govora i ophođenja u društvu [majčinski ~; službeni ~] ♦ povisiti ~ (glas), usp. glas

tóna

im. ž. G tónē; mn. N tóne, G tónā fiz. mjerna jedinica za masu, tisuću kilograma (t)

tonalìtēt

im. m. G tonalitéta; mn. N tonalitéti, G tonalitétā glazb. ukupnost različitih značajka koje povezuju tonove i akorde određene skladbe ili njezina dijela

tònik

im. m. G tònika; mn. N tònici, G tȍnīkā 1. bezalkoholni pjenušavi napitak gorka okusa 2. tekućina za osvježavanje i čišćenje lica

tȏnskī

prid. G tȏnskōg(a); ž. tȏnskā, s. tȏnskō koji se odnosi na ton, zvuk koji nastaje pravilnim titranjem savitljivoga tijela, obilježuje ga visina, jačina, boja i trajanje [~ film]; sin. zvučni

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga